Šokantna cena AI: AI bum troši više struje od cele Indije
Javno uzbuđenje i brzi napredak u oblasti veštačke inteligencije (AI) su opipljivi. Od četbotova koji pišu poeziju do alata koji generišu zapanjujuće slike, čini se da su mogućnosti beskrajne. Međutim, iza ove tehnološke revolucije krije se ključno pitanje: kolika je skrivena cena ovog napretka po životnu sredinu i resurse?
Dok se divimo sposobnostima novih AI modela, retko razmišljamo o ogromnoj infrastrukturi koja ih pokreće. Istina je da su energetski, ekološki i materijalni troškovi AI trke daleko veći i šokantniji nego što većina ljudi može da zamisli. Ovaj članak otkriva najiznenađujuće činjenice o stvarnoj ceni koju naša planeta plaća za budućnost veštačke inteligencije.
Žeđ veštačke inteligencije za energijom mogla bi da parira čitavoj naciji
Ambiciozni plan kompanije OpenAI je da do 2033. godine izgradi do 250 gigavata (GW) računarskih kapaciteta. Da bismo ovu cifru stavili u perspektivu, to je ekvivalentno količini električne energije potrebnoj za napajanje čitave Indije i njenih 1,5 milijardi stanovnika. Ovo postavlja fundamentalno pitanje: da li je ambicija jedne tehnološke kompanije vredna energetskog otiska čitave nacije?
Ugljenični otisak premašuje najveće zagađivače
Ogromna potrošnja energije direktno je povezana sa emisijama ugljen-dioksida. Planirani data centri kompanije OpenAI emitovali bi dvostruko više ugljen-dioksida nego što proizvodi ExxonMobil. Značaj ovog poređenja postaje jasan kada se uzme u obzir da izvor identifikuje ExxonMobil kao trenutno "najvećeg nedržavnog emitera ugljenika" na svetu.
Nezasit apetit za hardverom
Da bi se postigao računarski kapacitet od 250 GW, procenjuje se da bi bilo potrebno 60 miliona Nvidia GB300 grafičkih procesorskih jedinica (GPU). Međutim, najšokantniji podatak je da bi OpenAI morao da naručuje 30 miliona novih GPU-ova godišnje. Ovaj zapanjujući tempo zamene nije vođen samo fizičkim habanjem usled neprekidnog rada; pre svega je posledica kratkog ekonomskog veka GPU-ova, čija vrednost drastično opada sa izlaskom svake nove, moćnije generacije. Neumoljiva trka za inovacijama, a ne samo održavanje, pokreće ovu ogromnu potrošnju resursa. I drugi tehnološki giganti imaju slične planove; na primer, xAI Ilona Maska planira da do 2030. godine ima 50 miliona AI GPU-ova ekvivalentnih H100 modelima.
Ali ekološki danak ne počinje onog trenutka kada se ovi GPU-ovi uključe. Priča o njihovom uticaju počinje mnogo ranije, u sterilnim halama fabrika poluprovodnika.
Problem počinje mnogo pre data centra
Ogromna potražnja za AI procesorima dovela je do eksplozije u izgradnji novih fabrika. U poslednje dve godine, širom sveta je započeta izgradnja 97 novih fabrika čipova.
Primer fabrike Fab 25 kompanije TSMC na Tajvanu je posebno upečatljiv:
- Za rad će joj biti potrebno najmanje 1 GW struje, što je dovoljno za napajanje 750.000 domaćinstava.
- Koristiće 100.000 metričkih tona vode dnevno, što je ekvivalentno dnevnoj potrošnji 196.000 stanovnika.
Pored ekološkog, postoji i ljudski trošak. Organizacija SHARPS iz Južne Koreje izvestila je da su neki radnici u fabrikama kompanije Samsung oboleli od različitih oblika raka, a sve bolesti su povezane sa hemikalijama koje se koriste na radnom mestu.
Globalni pritisak već utiče na vas
Ova borba za energijom nije apstraktan problem industrije; njene posledice se već osećaju u vašem domu kroz veće račune za struju i potencijalno nestabilnije snabdevanje. Masovna izgradnja data centara i fabrika čipova širom sveta vrši ogroman pritisak na postojeće električne mreže. Kao dokaz ovog pritiska, čak i Microsoft javno priznaje da nema dovoljno električne energije za instaliranje svih AI GPU-ova koje već poseduje.
Trka za nadmoć u oblasti veštačke inteligencije postavlja ogromne zahteve pred ograničene resurse naše planete. Problem nije ograničen samo na data centre, već se proteže kroz čitav lanac snabdevanja – od rudarskih operacija potrebnih za ekstrakciju retkih metala i drugih materijala, preko proizvodnje najnaprednijih čipova, pa sve do konačne potrošnje energije. Završna misao iz izveštaja na kom se zasniva ovaj tekst savršeno sažima dilemu pred kojom se nalazimo.
"Dok direktori Silicijumske doline zabrinuto računaju koliko će računarske snage biti potrebno da se veštačka inteligencija pogura napred, pravo pitanje koje bi trebalo da postavimo jeste koliko još veštačke inteligencije planeta može da podnese."
Komentari
Nema komentara. Šta vi mislite o ovome?