Decenijama su sateliti funkcionisali isključivo kao „orbitalne oči“ – pasivni senzori koji prikupljaju nepregledne količine sirovih podataka i šalju ih na Zemlju. Međutim, ovaj model dostigao je svoju kritičnu tačku. Slanje terabajta informacija kroz uska grla komunikacionih kanala stvara ogromna kašnjenja, dok zemaljski data centri postaju preopterećeni procesiranjem „šuma“. Rešenje koje dolazi u obliku kineskog sazvežđa „Tri tela“ (Three-Body Computing Constellation) predstavlja radikalnu decentralizaciju inteligencije. Umesto da čekamo da podaci stignu do nas, mi selimo „mozak“ direktno u orbitu, pretvarajući vakuum svemira u najnapredniji procesorski centar.