Svaki inženjer poznaje specifičan zamor koji nastaje kada AI agent, usred kompleksne sesije, počne da gubi nit. Bilo da se radi o "zaboravljanju" ključnih arhitektonskih odluka ili tvrdoglavom generisanju koda u pogrešnom smeru, kognitivno opterećenje potrebno za ispravljanje asistenta često prevazilazi korist od same automatizacije. Do sada su ovi alati funkcionisali kao "crne kutije" koje su programere stavljale u poziciju reaktivnih posmatrača.